Kvalitet križaljke ovisi o tome koliko autor uspije zadovoljiti što više kriterija i postići njihov balans i sklad. Svaki će ocjenjivač imati svoj red važnosti kriterija.
KVALITET - KAKO GA PREPOZNATI I PROMOVIRATI
Tekst najavljen na početnoj strani spada pod ovu temu.
Sadržaj ove strane je pokušaj da se ukratko pomenu, pojasne i primjerima ilustriraju najvažniji kriteriji za vrednovanje križaljke ili ukrštenice. Nadam se da će ovo biti poticajno kako u smislu rada u skladu sa nekim razmišljanjima i primjerima ovdje, tako i kritike, komentara, priloga…
POJMOVI OD VIŠE RIJEČI, SINTAGME, FRAZE…
Postojanje sintagme u kombinaciji je u pravilu dobitak – vrlo često su to svježi i zanimljivi pojmovi, označeni prekid između riječi je mala pomoć rješavaču, njihova dužina čini bjelinu većom, križaljku prožetijom… Neki su ugledni autori prepoznatljivi po upotrebi sintagmi, fraza i izreka i posebno je osvježenje ako je riječ o lijepim, poznatim i svježim izrazima koje baš svi znamo ali ih rijetko srećemo u križaljkama.
Zanimljiva situacija nastaje kada autori slobodnije tumače definiciju sintagme, odnosno enigmatska pravila, pa stavljaju urednike na muke. Svaki će se urednik sjetiti o čemu je riječ – na stolu mu je rad uglednog suradnika koji je uložio puno truda, postigao značajnu bjelinu i sl, no uvrstio je i dugi pojam/sintagmu upitne prihvatljivosti. Riječ je o rezultatu upražnjavanja kreativne slobode (licentia enigmistica) i/ili opsjednutosti bjelinom.
Urednik zna da njegova odluka nije samo o tom sastavku – ako pusti besmislicu ohrabriće i druge da natežu i trpaju svašta, ako baci sastav (najčešće nema ispravaka kod dužih pojmova) povrijediće autora do kojeg mu je stalo.
Žarko Đokić je bio član žirija na natjecanju sastavljača uživo održanom na Susretu enigmata UNA 2015. Nije bilo lako u vrlo kratkom roku odlučiti koji radovi su najbliže kompleksu kriterija koje svaki autor, urednik, pa i član žirija, primjenjuje pri ocjeni križaljke.
ENIGMATIKA
KRI@ALJKE
KRITERIJI
DR ZVONIMIR KURPES
Dr Kurpes je moj šampion perfekcionizma i kompleksnog pristupa križaljci.
Sve je tu u krasnom balansu, svježina kombinacije, uvijek solidne, počesto i povelike bjeline, izbor pojmova obrazovanog autora koji misli na odgonetača, vizuelna ljepota i izbalansiran raspored crnih polja. Radove je uvijek slao savršeno opisane.
Doktor je križaljkama pristupao doktorski ozbiljno, znalački i kompleksno. Danas u vremenu površnosti u svemu pa i u enigmatici, treba se podsjetiti i reći da je bila izuzetna sreća i privilegija učiti od velikog Doktora.
Na ovoj strani pominjem i dva autora. Njihov rad mi je primjer i dokaz da naše slaganje riječi u dva smjera može biti mnogo više od traženja pojmova koji se slažu dva smjera. To su
Dr Zvonimir Kurpes i Stanislav Železnik
Njihov dugogodišnji rad zaslužuje mnogo više pažnje i analize, nadam se da će to jednog dana biti urađeno na primjeren način. Ovo je tek podsjećanje na autore kojima sam se divio i od kojih sam učio. Onima kojima će se njihovi radovi učiniti običnim, preporučujem da ih pogledaju okom rješavača i urednika pa da onda pokušaju raditi slično.
PRIHVATLJIVOST
UVRŠTENIH POJMOVA
Ovdje nije riječ samo o usklađenosti sa pravopisom već i o redakcijskim kriterijima šta je prihvatljivo, a šta nije. Neki urednici prihvataju čak i trpne pridjeve dok neki neće pridjeve nikako. Neki su vrlo fleksibilni kod (nazovi)sintagmi dok drugi prihvataju samo izraze koji su zabilježeni kao sintagme ili su to očigledno postali.
Smisao enigmatike je da autor uvuče rješavača u svoju igru riječima. Uvlačiti rješavača u naše teretno samodokazivanje nije ni fer ni pametno.
SVJEŽINA I ZANIMLJIVOST SADRŽAJA
Godinama rješavajući križaljke i radeći na svojima, većina autora završi u nekoj čudnoj nesposobnosti da se sjete riječi, pojmova, sintagmi… koje su savršeno ispravne, čiste, prisutne u svakodnevnom govoru, nimalo banalne … Radi se o programiranosti (višegodišnjim rješavanjem i sastavljanjem) naših mozgova da vrtimo pojmove iz naše baze podataka, u stvari ono što je već bezbroj puta viđeno u kombinacijama. Dakle, glave su nam pune itinerara i inicijala jer su, odsustvom umijeća ili mjere u natezanju bjeline, prisutni u velikom dijelu naših umotvorina. Slično je i sa svakodnevnim govorom većine prosječnih osoba – relativno mali vokabular je mnogima dovoljan da artikuliraju svoje misli i komuniciraju sa drugima.
Vjerujem da bi enigmati, nakon bezbroj sati provedenih sa riječima i rječnicima, trebali i morali znati bolje. Zašto staviti ITINERAR ili INICIJAL ako paše i IZUZETAK? Možda zato što su TIN ili NIC frekventnija slova od ZUZ. Tačno je da jesu, ali nije ni ZUZ nemoguć zadatak, odnosno ne bi trebalo biti problem razvijati kombinaciju dalje uklapajući ta dva Z i jedno U. Problem se pojavljuje ako je ambicija autora vezana za veličinu bjeline, a ne za svježinu sadržaja ili nekakav razuman balans, sve u kombinaciji sa diktatom brzine i sl.
Ovaj je kriterij vrlo prisutan u vrhunski profesionalnom radu u NYT (New York Times) gdje se rade i objavljuju analize učestalosti objavljivanja za svaki uvršteni pojam i autori izuzetno paze da ispune zahtjev svježine.
U ovaj kontekst spada i aktuelnost uvrštenih pojmova. Ako se u posljednje vrijeme svuda govori o zaduženosti ekonomija onda može biti zanimljivo da se uvrsti nova (nije ona baš nova ali srećom je nekad nismo sretali) sintagma DUŽNIČKO ROPSTVO ili sl. Takvi primjeri mogu biti prilika opisivaču za duhovit opis, no to je posebna priča.
Na sličan način pravimo razliku i među slovima. Dodatni je kvalitet ako su u kombinaciju uklopljena i manje frekventna slova. Slično kao u kvizovci ona imaju veću vrijednost, čine kombinaciju zanimljivijom. Kreativniji autor će kombinaciju i započeti od riječi koje sadrže nefrekventna slova, potom paziti da ih ne koristi u oba smjera u istoj poziciji (npr ako je NJ u vodoravnoj riječi prisutno u završetku …ANJE u okomitoj bi bilo lijepo da nije opet dio završetka …ANJE već, recimo, …INJA ili, još bolje, da je dio sredine sintagme KONJSKI…, LANJSKI …).
Česta su različita tumačenja kod etnika i fonetskih oblika. Sastavljačima bi bilo mnogo lakše ako bi urednici pisali odgovore ili generalna uputstva o ovom i drugim kriterijima. Ovako im ostaje da analiziraju objavljeno i dokuče kriterije. Urednicima bi bilo mnogo lakše kad bi autori izbjegavali skliske terene i uvrštavali samo nesporne pojmove.
Organizatori natjecanja bi svakako trebali unaprijed jasno naglasiti šta je prihvatljivo, a šta nije.
Sadržaj križaljke treba odražavati bogatstvo jezika, kulturu i informiranost autora. Samo tada možemo govoriti o slavnoj krilatici “do znanja kroz zabavu”
STRUKTURAUVRŠTENIH POJMOVA
Najbolje su imenice u jednini. To je pravilo s kojim će se svi, ili ogromna većina, složiti. Priča postaje zanimljivija kad dođemo do pridjeva. Pravilo koga sam se držao kao urednik je bilo da je najbolje da pridjev bude u srednjem rodu, izuzetno može i muški rod, ženski je bio velika slabost u kombinaciji. Biće da sam to preuzeo od starijih. Bilo kako bilo, uputstva urednika bi bila od velike pomoći. Diskusija na ovu temu je bilo i biće, razlika u praksi pogotovo. Neki autori si sami nametnu kriterije oko pridjeva, glagola i sl. Nemam dovoljno uvida da bih govorio o primjerima. Možda bi bilo vrijedno ovdje dodati linkove na druge tekstove, diskusije, primjere radova i autora koji imaju svoje kriterije. Posebno je zanimljivo kako ovome pristupaju kolege u Sloveniji, njihovi kriteriji su neuporedivo strožiji.
RJEŠIVOST
Ako bismo kriterije poredali po važnosti ovaj bi bio broj jedan. Smisao i ideja enigmatike je u izazovnosti zagonetke, u uspješnosti autora da kreira privlačnu zagonetku, da mu priušti izazov i zadovoljstvo u odnosu zagonetanje-zagonetka-odgonetanje.
Ako izostane ono Aha, to je to, onda smo nadomak problema. Jedino nas može spasiti ako, pogledavši u rješenja, rješavač kaže ono slavno Kako se toga nisam sjetio. Tu se priča završava – ili je riješio, ili se nije sjetio nečeg poznatog ili smo zabrljali. Nezadovoljan rješavač će reći Otkud im ideja da ću ovo znati… i pridružiti se mnogima koji enigmatske autore vide kao čudake koji kopaju po enciklopedijama i, izigravajući pametnjakoviće, zagorčavaju život normalnom svijetu.
Obaveza je autora da unutarnjem glasu koji ga navodi na rastezanje bjeline (ili neko drugo slično dostignuće) suprotstavi glas razuma i mjere koji ga podsjeća da će taj njegov sastavak nekom uljepšati ili pokvariti trenutke namijenjene uživanju u rješavanju. Argument da ne moraju baš svi uvršteni pojmovi biti savršeno poznati stoji, ali svakako treba voditi računa da su pojmovi u drugom smjeru poznati tako da će rješavač ipak popuniti sve. Priča o rješivosti se mora proširiti dalje od autora, tu su i opisivač i urednik od čijeg kvalitetnog rada ovisi završni rezultat.
Iako jeste kriterij broj jedan, rješivost nije dovoljna da bi rad bio kvalitetan. Banalan sadržaj može biti savršeno rješiv, ali je križaljka loša jer odsustvo svježine i zanimljivosti uništava užitak rješavanja, sve se pretvori u dosadno upisivanje bezbroj puta prožvakanih pojmova. Slično je i sa križaljkama u kojima je broj crnih polja prevelik, prosječna dužina riječi premalena, prožetost nikakva – opet je rješivost postignuta krivim metodama, a rješavanje nije zanimljivo.
Kriterij poznatosti uvrštenih pojmova je još naglašeniji kod križaljkaških vrsta gdje nema ni opisa ni spiska pojmova (kriptogramke i slične varijacije). Tu rješavač bukvalno sastavlja, rekonstruira rad sastavljača i to jeste poseban izazov i užitak, ali samo ako je sadržaj poznat i zanimljiv.
No, zato je urednik da presudi je li važnija ta nategnuta bjelina i taština autora ili dosljednost, razumno ograničavanje kreativnih sloboda i, vjerujem, interes enigmatike da ostane u okvirima ozbiljnog i istinski kreativnog rada.
Nekad je vrlo teško povući liniju razgraničenja prihvatljivog od od onog drugog pa ostaje na urednicima da presude. Argument da je sloboda u kreiranju sintagmi pozitivna jer rezultira svježijim i zanimljivijim kombinacijama (a i većim bjelinama ) je vrlo problematičan jer dira naš generalni prioritet - odnos prema rješavaču.
Nije fer od rješavača očekivati da pogodi i prihvati rezultat napada kreativnosti kod našeg ambicioznog autora. Čak i ako ga pogodi (opisi su počesto direktni do banalnosti) pitanje je hoće li ga i prihvatiti ili će pomisliti ovi trpaju u križaljke baš svašta. Razigranost ove vrste je prihvatljiva ako je riječ o istraživanju krajnjih dometa, zanimljivim pokušajima da se postignu ogromne bjeline i sl, sve jasno odvojeno od regularnih priloga. Predstavljati ovakve kreacije kao vrhunsku enigmatiku je možda razumljivo iskušenje nas zanesenjaka, ali je to ipak kontraproduktivno žrtvovanje ozbiljnosti i dosljednosti.
BJELINA
Nema većeg užitka za autora od prepisivanja upravo završene križaljke koja ima značajnu bjelinu. To je ono čemu težimo, čemu se divimo, na što smo ponosni. I zaista, lijepo izgleda i vrijedi, ne samo zbog muke uložene u njeno stvaranje. Vrijedi zbog uspješne igre riječima, otkrivanja nove kombinacije. Znamo da će je drugi autori zamijetiti, vjerujemo da će i mnogi rješavači reći svaka čast, uostalom dovoljno je i samo saznanje da je uspjela igra riječima i kreiran veliki razigrani prostor. Bjelina je najljepša kruna naše kraljice zagonetaka. Barem dok je ne dirnemo.
Nedavno sam rješavao bušmane (klasične križaljke) koje sam izabrao prelistavajuci Orbis-e iz sredine 80-tih. Sjećam se da je suradnička ekipa bila vrhunska, atmosfera super pozitivna, pazio sam suradnike, honorari su bili uredni i solidni, dakle sve je bilo tu. Gledajući ih neriješene pomislih kako izgledaju baš dobro, upravo prekrasno. Jednako mi se desi kad prelistavam (ili vidim na internetu) neke današnje radove, izgledaju jako dobro. Onog časa kad počnem rješavati stvari postaju drugačije, u tim lijepim bjelinama se nađe baš svega, od monotonih i predvidivih kombinacija, do problematičnih i nategnutih pojmova i, više od svega toga, nerješivih dijelova. Dakle, sve je bilo lijepo dok ne počnem rješavati. Nešto tu nije kako treba - nije li rješavanje smisao rada ponuđenog korisniku. Kako bismo ocijenili hranu koja izgleda krasno, ali se utisak pokvari kad počnemo jesti. Pitanje je kako ubijediti autore da, sastavljajući križaljku, ne misle na veliku bjelinu već na rješavača koji će uzeti njihov rad da se razonodi ili, još bolje, da uživa. Kako postići da slijede Železnika koji nikad nije imao dileme pri izboru bjelina ili čistoća.
Uostalom ne bi li bjelina i čistoća uvijek trebale ići zajedno. Možda sve dolazi od činjenice da su urednici većinom iskusni autori koji su decenije proveli težeći bjelinama i teško im se osloboditi toga, plus njihovo poštovanje prema velikom radu koji autori ulože u takve radove. Većina urednika opstaje sa svojim izdanjima, našli su načina da kvalitet (bjeline i ostalo) učine i komercijalnim, dakle znaju znanje. Još kad bi se vratili staroj praksi pisanja odgovora suradnicima.
Ako poredimo radove različitih formata onda računamo procent crnih polja.
Raspored crnih polja je važniji od njihovog broja tako da često imamo radove koji imaju veći broj crnih polja, ali i veću prosječnu dužinu riječi.
UNA 2015
Rezultat natjecanja 17 autora uživo, bez ikakvih pomagala, kao i poredak sa obrazloženjima članova žirija možete naći OVDJE
STANISLAV @ELEZNIK
SUGLASNIČKE
A
M
O
G
L
A
S
N
I
Č
K
E
S
K
U
P
I
N
E
Ovdje imamo više naših termina, znalo se čuti čupave, grbave riječi, prelomi i sl. Radi se o razlikovanju monotonih pojmova gdje se suglasnici i samoglasnici pravilno smjenjuju (npr OPORAVAK) i pojmova sa skupinama (npr OLEANDAR gdje imamo samoglasničku grupu EA i suglasničku ND). Kombinirati sa monotonim riječima je mnogo lakše, što ne znači da su to bezvrijedne kombinacije (svježina i kvalitet uvrštenih pojmova može dići i tu kombinaciju do neslućenih visina). Postojanje grupe još ne znači da je kombinacija kvalitetna, čak može biti i monotona na drugi način – ako se grupa pomiče dijagonalno odnosno stepenasto i ako je uvijek ista (najfrekventnije su ST, NT) onda ponekad imamo slabu kombinaciju, monotonu i predvidivu.
Nepredvidivost i svježina strukture riječi odnosno kombinacije, nije samo dokaz umijeća autora već i dobitak za rješavača.
Ako ćemo križaljku gledati kao cjelovito djelo onda je svako polje i svaka riječ važna i treba je uzeti u obzir pri procjenjivanju cjeline. Proces sastavljanja je, u stvari, niz pokušaja, privremenih uspjeha pa opet pokušaja da se nastavi jednako dobro, pa naiđu problemi i nameću se kompromisi u kvalitetu uvrštenih pojmova, broju i položaju crnih polja … Jedan od kompromisa je pristanak da neka polja, odnosno slova ostanu izvan istinskog procesa ukrštanja (u križaljci odnosno ukrštenim riječima). Slovo u izoliranom, odnosno jednosmjernom polju se ne ukršta ni s čim, dva slova su, u realnosti, dvostruko izolirano polje jer je svaki dvoslov prihvatljiv.
PROŽETOST
Sadržaj križaljke je često skup nekoliko manjih kombinacija koje se dodiruju u malim prolazima (kao bazen sa pregradama u kojem voda baš i ne protiče previše). Suprotnost tome bi bila jedna velika kombinacija cijelom površinom mreže u kojoj su, kao mali otoci, rasuta crna polja i voda struji svuda bez velikih smetnji, ja volim reći cijela mreža živi jednim životom ili križaljka sa puno propuha.. Svi su dijelovi ovisni jedni o drugima, jedna promjena vuče za sobom bukvalno cijelu mrežu. Autori koji teže prožetosti sanjaju ovaj drugi primjer, a ono što postižu u realnosti je bazen sa pregradama, ali manjim, odnosno brojnijim i širim prolazima kroz koje kombinacija teče cijelom površinom mreže. Nisu se prvi odrekli prožetosti, niti su drugi zaboravili želju za bjelinom, tek rade kompromise sa različitim prioritetima. Šta je ljepše i vrednije stvar je ukusa.
Insistiranje na prožetosti često ide zajedno sa odsustvom jednoslova i dvoslova (oim uz ivice mreže).
Copyright abcitd.com 2016
Vođeni tom logikom neki autori pokušavaju izbjeći taj kompromis i zadržati što veći procent polja/slova u igri zvanoj križaljka iliti ukrštene riječi. Takav samonametnuti zahtjev često dovodi autora u situaciju da mora odustati od vrlo izglednih kombinacija, a velike bjeline su teže dostižne. Sloboda kombiniranja je ograničena (ne baš kao u simetričnim likovima) i to bitno otežava zadovoljavanje svih kriterija.
Sve gore rečeno se odnosi na jednoslove i dvoslove u sredini mreže, ne i na one uz ivicu.
PROSJEČNA
DUŽINA RIJEČI (PDR)
PDR se izračunava dijeljenjem ukupno (u oba smjera) iskorištenih bijelih polja (dvostruka površina mreže umanjena za dvostruki broj crnih polja) sa ukupnim brojem riječi (u oba smjera), računajući i jednoslove. PDR je jedan od smislenijih brojčanih pokazatelja, no ima svoje limite. Na primjer, većina križaljkaša će se složiti da su pojmovi smješteni cijelom visinom prvog i posljednjeg stupca značajna vrlina, no PDR je viši ako ih smjestimo u drugi i pretposljednji stubac jer se izbjegava jednoslov između ivice mreže i crnog polja (nekad i više njih) u susjednom stupcu.
STANISLAV ŽELEZNIK
Železnik je moj šampion rješivosti i ljepote uvrštenih pojmova.
Njegovi su radovi rezultat znanja jezika i prekrasne lakoće kombiniranja. Sadržaj je uvijek savršeno lijep i čist, mreža počesto i vrlo bijela – to je ŽESTA kome su se divile generacije enigmata i u čijim kreacijama su uživali rješavači.
Nikad neću zaboraviti osjećaj kad bih, završavajući rješavanje, upisivao prelijepe pojmove i pomislio da se čini kako su, tako lijepi i poznati, izmišljeni da bi savršena Žestina kombinacija bila dovršena.
BROJ ILI
POSTOTAK CRNIH POLJA
Crna polja su nužno zlo, savršena križaljka bi bila bez crnih polja i takvi radovi postoje u manjim formatima. Broj crnih polja se nametnuo kao kriterij ne samo zbog lakoće utvrđivanja, već i logikom uticaja broja crnih polja na mnoge druge kriterije (bjeline, prosječna dužina riječi, prožetost…).
