NORVEŠKA

Toliko je lijepoga gore da čovjek jednostavno ne stigne bilježiti lokacije. Ljubazni domaćini mi neće zamjeriti, znaju oni u kakvoj ljepoti žive. Ostadoše mi brojni fotosi i planovi za naredni put.

ENIGMATIKA

KRI@ALJKE

VREDNOVANJE

Na prethodnim stranama (STILOVI, KRITERIJI) je bilo riječi o opcijama u raspoređivanju crnih polja, te o različitim karakteristikama križaljke koje ocjenjivač uzima u obzir. Ovdje je tema upravo to -  ocjenjivanje, odnosno vrednovanje. Nije riječ samo o tome koji kriteriji su obavezni, koji prioritetni… već i o metodologiji koja bi unaprijedila proces ocjenjivanja, pogotovo na natjecanjima. Počinjemo sa komentarom Žarka Đokića koji, reagirajući na komentare na blogu, ima konkretne prijedloge. Nadam se da će se i drugi, a i Radoja i Žarko, javiti (na kontakt e-mail ili komentarom na blogu) sa prilozima na ovu temu.

Žarko Đokić / 17.3.2016.

Pozdrav Hajrudinu i Radoju! Lenj sam na pisanju, više volim "živu reč". Bilo bi dobro kada bi, na Uni 2016, mogli da organizujemo "okrugli sto", pa da se ispričamo. Pohvala Hajru za sistematičnu prezentaciju kriterijuma te Radoju da se jedini oglasio komentarima.

Svojevremeno, pre tridesetak godina, nadahnut profesionalnim aganžmanom (menadžment kvalitetom) predlagao sam da utvrdimo standard za ukrštene reči i objavimo ga preko nadležne nacionalne organizacije za standardizaciju (formalno-pravno to je bilo moguće). Uistinu je postojala realna osnova u kriterijumima o kojima je Radoja pisao (Pelehova knjižica i realnost kriterijuma prihvatljivosti sa strane urednika). Ne želim da pominjem imena, ali niko od sagovornika (uglavnom tadašnji "istaknuti" urednici sa ove strane Drine) nije tada prokomentarisao ovo razmišljanje i o tome nikada više nismo razgovarali!

Za mene je jedino prihvatljiv pristup ocenjivanja u umetničkom klizanju. Tu je tehnički deo (objektivno merljiv kroz kvantifikaciju crnih polja, jednoslova i dvoslova, PDR.., dimenzije beline /!!!/...) i "umjetnički dojam" (subjektivni stav ocenjivača). Za tehnički deo potrebno je usaglasiti metodologiju za kvantifikaciju i stvar je gotova (algoritam pretvoriti u aplikativan softver). Predlažem da bude 5 nivoa kvantifikacije (prihvatljivo od osnovnoškolskog obrazovanja), da ne obrazlažem dalje. Šta sa "umetničkim dojmom"? Stvar ocenjivača, diskreciono pravo urednika. Nemoguće kvantifikovati. Možda pokušati sa ocenjivanjem prema atributima (svež izbor reči, prožetost, rešivost...). A tek formula za konačnu ocenu! Kako izbalansirati tehniku i umetnost? To je realnost, većina uradaka su zanatski korektni, samo su neki umetnička dela! Zato je autorska enigmatika vrednost. U znak sećanja na Simona, Žestu, Librana, Kurpesa,... i poštovanja prema Veljku, Zlatku, Vojinu,...

O VREDNOVANJU UKRŠTENICA NA

SASTAVLJAČKIM TAKMIČENJIMA

Radoja Racanović / 21.3.2016.

RASPISIVANJE TAKMIČENJA

Kada bismo imali, a nemamo, unaprijed dogovorene i klasifikovane (na obavezujeće i neobavezujuće) kriterijume za vrednovanje kavaliteta ukrštenih riječi, organizator takmičenja ne bi trebao davati nikakva posebna uputstva sastavljačima. U suštini to nije potrebno ni u sadašnjoj situaciji zato što se otprilike zna šta koji organizator (redakcija) preferira. Međutim, pošto u posljednje vrijeme svaki organizator želi okupiti što veći broj učesnika sa čitavog govornog prostora donedavno zajedničkog jezika, a imajući u vidu sve objektivno ograničavajuće okolnosti, bilo bi jako poželjno, čak i neophodno, u uslovima konkursa navesti koji će kriterijumi biti prevalirajući prilikom žiriranja. Naravno, to samo po sebi nije dovoljno, nego je prijeko potrebno da se članovi žirija dosljedno drže onoga što je u uslovima konkursa navedeno i potencirano.

UČESTVOVANJE

Sasvim je dovoljno tražiti od učesnika da na konkurs dostave radove u skladu sa traženim uslovima, korektne u grafičkom smislu (što danas nije nikakav problem) i potkrepljene opisima i izvorima samo za manje poznate pojmove. Internet kao najsavremenije sredstvo masovne komunikacije apsolutno je prihvatljiv izvor, ali pod uslovom da potvrda bude višestruka kako bi se izbjegla mogućnost da se radi o pravopisnoj ili drugoj jezičkoj grešci. Smatram da je opisivanje svih uvrštenih pojmova potpuno nepotrebno i da opisi ne mogu biti kriterijum za ocjenjivanje.

PRIPREMA ŽIRIRANJA

Ovo je u stvari najvažniji dio ukupnog procesa jer u sebe uključuje izbor načina žiriranja i/ili članova žirija, a što se nemali broj puta pokazivalo kao najslabija karika. Situacija koje smo često svjedoci, a u kojoj radovi sa vrha tabele ne dobivaju glasove svih članova žirija nedvosmisleno govori o slabostima u ovom procesu. Zapravo, priprema žiriranja počinje paralelno sa raspisivanjem takmičenja jer ako takmičirima nije na adekvatan način stavljeno do znanja šta se od njih traži, teško da će se postići uniformnost žiriranja. Broj članova žirija ne bi trebalo da je manji od tri (3).

Ovdje spada i dostavljanje takmičarskih radova članovima žirija, nikako u formi dostavljenoj od strane autora već sve na identičan način pripremljeno za žiriranje od strane organizatora. Pomenuta priprema podrazumijeva i eliminaciju neispravnih i radova koji ne ispunjavaju uslova konkursa. Bilo bi dobro, ako se radi o stručnom žiriju, da sastav žirija do kraja ostane tajna za učesnike te da se, ukoliko je moguće, planiraju sredstva za adekvatno nagrađivanje rada članova žirija.

ŽIRIRANJE

U suštini postoje 3 načina žiriranja: ocjenjivanje od strane odabranog (stručnog) žirija, ocjenjivanje od strane učesnika i kombinovano ocjenjivanje. Nijedan od njih ne garantuje potpunu objektivnost, ali mi se čini da je do sada najviše slabosti pokazivalo ocjenjivanje od strane samih učesnika. Ovdje, naravno, treba imati u vidu ono što je navedeno u prvoj rečenici ovog teksta (Kada bismo imali, a nemamo…). Kombinovano ocjenjivanje je veoma zanimljivo sa stanovišta pokušaja uzimanja najboljeg od prethodna dva, ali je isuviše rijetko primjenjivano da bi se o njemu moglo detaljnije govoriti. Stoga se ovaj tekst uglavnom odnosi na osnovno i najčešće - ocjenjivanje od strane posebnog žirija, mada ne bi smjelo biti razlike u pojedinačnom pristupu ocjenjivača bez obzira o kom načina žiriranja se radi.

Žiriranje bi se, nezavisno od broja pristiglih radova, trebalo odvijati u svega 2 faze, a to su faza eliminacije i faza rangiranja. Eliminacijama, koje mogu biti višestruke i u više koraka,  se broj pristiglih svodi na broj radova kojima se u suštini nema šta zamjeriti. Bude li taj broj i dalje veliki, npr. 80% pristiglih, sa eliminisanjem ipak treba prekinuti i pristupiti fazi rangiranja. To hoće proces rangiranja učiniti komplikovanijim, ali će doprinijeti objektivnosti ukupnog ocjenjivanja. Možda sam i usamljen u ovome, ali smatram da je u toj fazi neizbježna kvantifikacija svih, dakle i subjektivnih, parametara. Uzmimo da je broj radova koji su prošli fazu eliminacije 20, a broj ocjenjivanih kriterijuma 5, onda po svakom od tih kriterijuma utvrdimo poredak od 1 do 20 (ukupno 5 poredaka), adekvatno ga bodujemo, za svaki rad dobijene bodove saberemo i na osnovu tako dobijenog zbir utvrđujemo konačni poredak. Često se desi da 2 ili više radova ostvare isti zbir, tada poredak među njima utvrđujemo na osnovu nekog od kriterijuma kojem dajemo prednost, obično opšteg utiska.

Konačni redoslijed se, naravno, utvđuje na osnovu kvocijenta dobijenog na osnovu ocjena svih članova žirija. Druga mogućnost je da se isti utvrdi usaglašavanjem stavova članova žirija, što bi možda bio prihvatljiv modus za takmičenja uživo, dok bi kod dopisnih takmičenja bio potvrda slabosti u organizaciji.

OBRAZLOŽENJE ŽIRIJA    

Mišljenja sam da bi kod svakog ozbiljnog takmičenja svaki član žirija trebao obrazložiti svoje stavove i ocjene. Na taj način se ne samo potvrđuje ozbiljnost organizacije i žiriranja već i izražava poštovanje prema učesnicima i trudu koji su uložili.

ŽIRIRANJE TAKMIČENJA UŽIVO

Žiriranje takmičenja uživo ima svoje specifičnosti i češće je od dopisnih takmičenja praćeno pojedinačnim nezadovoljstvima, nerijetko i opravdanim. Razlozi za to su najčešće objektivne prirode i svode se na neadekvatne uslove ocjenjivanja, uključujući i raspoloživo vrijeme, a oni se, ako se žiriranje pripremi na odgovarajući način, mogu svesti na razumnu mjeru. Tim više ako učesnici imaju, a trebalo bi, razumjevanja za sve probleme koji mogu da prate taj proces. U svakom slučaju, nema mjesta inicijativama da se vrši odloženo žiriranje i rezultati takvih takmičenja naknadno saopštavaju. Draž takvih susreta i takmičenja uživo upravo i jeste u tome da se sve zaokruži i završi baš tu, na licu mjesta.

Hajrudin Hodžić / 21.3.2016.

Kad smo na stranama STILOVI i KRITERIJI poredali lako prepoznatljive osobine i vrline (klasične) križaljke, primakli smo se završnoj fazi priče na temu “kakva je to, koliko i zašto dobra ili ne, križaljka ispred mene”. O manama nije bilo riječi ni primjera, no jasno je da su mane uglavnom isto što i odsustvo vrlina i da, kao i vrline, podliježu različitostima u prioritiziranju (jednom ocjenjivaču je nešto razlog za eliminaciju rada, a drugom ista stvar nimalo ne smeta). Ova priča o kriterijima i vrednovanju polazi od pretpostavljene situacije gdje članovi žirija na natjecanju trebaju utvrditi poredak radova. Posao urednika u redakcijama je vrlo sličan, i oni porede radove suradnika, ocjenjuju, biraju…, no postoje i neke razlike. Još jedna napomena – ovdje će se preplitati stavovi o samom vrednovanju križaljke sa nekima (ne svim) o organiziranju natječaja. Ta je kombinacija logična ako želimo što kompletnije predstaviti neke faze procesa.

Ako sam član žirija prvo što trebam je dovoljno vremena, literaturu ili internet (najbolje oboje) i uredno (uniformno) pripremljene radove koje ocjenjujem. Meni je vrlo korisno ako imam i neriješenu mrežu, no dovoljno je i ako riješena mreža nema prejaka slova pa mogu jasno vidjeti raspored crnih polja, bjeline, prolaze… Radovi trebaju biti potpisani šifrom ili označeni brojem, bez ikakvih podataka o autoru.

Na prvi pogled će biti jasno koji od stilova (ili kombinaciju) je autor radio i to može imati važnosti samo u domenu ukusa, što sigurno nije beznačajno, ali je vrlo daleko od presudnog. Ovdje se nameće pitanje jesu li radovi kreirani uživo bez ikakvih priručnika ili su rađeni u miru autorove sobe, u društvu sa knjigama, listama pojmova, bazama podataka i kompjuterima. Bilo bi neiskreno ako kažem da to nema određenog uticaja, no idemo dalje fokusirani samo na rad koji ocjenjujem.

Prvi filter će biti formalna ispravnost, rad treba biti u zadanom formatu, bez miješanja jezičkih varijanti i sa traženim brojem i kombinacijom zadatih pojmova.

Drugi, mnogo zahtjevniji, filter je jezička ispravnost uvrštenih pojmova. Nekad će uzeti više vremena, ali ćemo ipak utvrditi je li nešto zabilježeno u izvorima i time potvrđena jezička ispravnost.

Treći, i posljednji filter u ovoj kategoriji “je li u redu”, je prosuđivanje pojmova koji su jezički ispravni, ali je njihova prihvatljivost u križaljci upitna. Tu može biti različitih primjera, etičkih i sličnih dilema, no za ovo razmatranje najzahvalnije je govoriti o sintagmama. Svi ih volimo, lijepo zvuče, rastežu bjelinu, povećavaju prožetost…, ma blagodat jedna. Nekad ih je bilo neuporedivo manje, ne samo zbog zadanih likova već i zbog strogosti urednika, drugačijih kriterija… Tada su dugački pojmovi bili nazivi kojekakvih medicinskih procedura pa raznorazne … logije,  …grafije, …itike i sve tako. Nisu li sintagme mnogo ljepše? Naravno da jesu, ali to ne znači da u križaljku možemo stavljati bilo kakvu grupu od dvije ili više riječi. Naslovi ozbiljnih djela i njihovi autori su sigurno prihvatljive sintagme, ali ih treba pomenuti i u priči o rješivosti. Naslovi beznačajnih kreacija i imena njihovih kreatora su veliko iskušenje za enigmatske autore. Danas kad baš svaki korisnik interneta može lako postati nekakav izdavač i pisac (slično je sa drugim nazoviumjetnicima, nekvalitetnim dijelom estrade, raznim opskurnim likovima, junacima video igara…) i kad svi drugi mogu lako naći njega i njegove umotvorine, opasnost od kontaminiranja sadržaja križaljke nije nimalo zanemarljiva. To se, naravno, odnosi i na bezbrojne ozbiljne osobe, manifestacije, organizacije … koje nemaju širi značaj pa je njihovo uvrštavanje u križaljku vrlo problematičan postupak. Organizator sastavljačkog natječaja bi trebao u propozicijama što preciznije naznačiti kakvi su generalni kriteriji što je relativno jednostavno kod pridjeva, ali kod sintagmi je bitno teže, no ipak valja pokušati. Možda je najbolji način dati nekoliko primjera šta je prihvatljivo, a šta, iako na prvi pogled slično, nije i zašto. Treba pomoći autorima da se ne nađu u situaciji da im rad bude odbačen jer nisu imali predstavu o kriterijima u tom natječaju. Uvijek bih dodao i napomenu da članovi žirija imaju punu slobodu da odluče po svom nahođenju, ali i obavezu da napišu obrazloženje. Na kraju bih stavio savjet  da je najpametnije suzdržati se od rizika i izbaciti nešto što zvuči sumnjivo ili nategnuto. Ovdje ide stara istina da je umijeće sastavljanja križaljke umijeće i sposobnost da se odoli iskušenju i odustane od problematične riječi koja se nameće. Koliko sam puta čuo ono slavno “ma, upalo mi, uklopilo se” i odgovorio pitanjem da li se riječi same slažu ili ih autor prihvata ili ne. Sintagme, odnosno pojmovi od više riječi (gdje ulazi još nekoliko kategorija osim sintagmi), definitivno zaslužuju obradu kao posebna tema. Bilo bi zanimljivo početi od popisa takvih pojmova pronađenih u našim publiciranim kreacijama.

Sada, kada je odbačeno sve što “ne ide” ostaje nam da pažljivo pogledamo to što je “prošlo sito i rešeto”. Svaki će ocjenjivač na svoj način proći kroz sadržaj mreže, bilježiti, sumirati, porediti…

Ako se sad pitam koji je to detalj koji na mene ostavlja najjači dojam onda bi to bio onaj osjećaj kad pogledom prelazim preko sadržaja križaljke, “skeniram”, i na trenutak se zaustavim zadovoljan nečim ili suprotno, dakle ide osmijeh ili mrštenje.  Ne znam kako to opisati, možda je najbolje reći da je moj prvi filter to pitanje postoji li nešto u mreži (velika slabost u izboru riječi, rasporedu crnih polja…) što će me navesti da kažem (i samom sebi, zašto ne) ono “e, mogao si i bez ovoga”. Nakon te prve, gotovo emotivne reakcije, pogledaću šta je potaklo autora da prihvati tu slabost, je li spašavao vrhunsku kombinaciju, rastezao bjelinu… To prvo “skeniranje” može rezultirati i pozitivnim dojmom, ako je rad bez slabosti koje bodu oči i to je sigurno veliki plus, no još smo daleko od pravih odluka o poretku.

Prvo “skeniranje” će odbaciti radove koji imaju ozbiljne, lako vidljive slabosti, a nemaju neki kvalitet (super kvalitetna kombinacija, velika bjelina..) kao protivtežu. Sada se broj radova u konkurenciji za vrh smanjio i valja prići detaljnijoj analizi.

U drugom “skeniranju” ću tražiti i označiti bisere, pojmove koji i izvan mreže zvuče lijepo, imaju i neki dodatni kvalitet (aktuelnost, zvučnost, duhovitost, neuobičajenu strukturu i sl), a u mreži im je vrijednost umnogostručena uvrštavanjem na mjestu i na način koji nosi vrijednu kombinaciju, bjelinu … Takve pojmove bih nazvao “nosivi” ili slično jer oni čine tu križaljku posebnom, prepoznatljivom, pamtljivom, bukvalno je nose i uzdižu iznad drugih. Ako autor ima takve pojmove u mreži, ali je sve (drugi pojmovi, broj i raspored crnih polja…) oko njih tanko, džaba mu njihova nosivost. Tu se dešava jedna od varijanti najvećeg pitanja, odnosno autorove odluke koliko i na koji način će biti ambiciozan. Prvi izbor je (pogotovo ako je sastavljanje uživo sa ograničenim vremenom) ići na sigurno, ne preambiciozno, crnim poljima izolirati nefrekventna slova u zadatim pojmovima, blokirati samoglasničke ili suglasničke skupine… i drugim trikovima smanjiti zahtjevnost kombinacije, odnosno povećati mogućnost popunjavanja mreže solidnim sadržajem sa prihvatljivim brojem crnih polja. To je, kao u Žarkovom klizanju, izabrati dvostruki umjesto četverostrukog Toe loop-a. Drugi, samopouzdaniji i ambiciozniji (ili sa više vremena na raspolaganju) autor će pokušati upravo suprotno, zapetljati kombinaciju i pokušati stvoriti bjelinu upravo oko skupina i nefrekventnih slova. Velika većina će biti negdje između i počesto (posebno u vremenskoj stisci) će manje ambiciozni, odnosno realniji, biti uspješniji. Na ocjenjivaču je da sve to prepozna u mreži i vrednuje rezultat, a ne ambiciju.

Ovo je ključni moment – procijeniti kolika je vrijednost rezultata autorovog rada, ne nagrađivati ambiciju i pokušaje. Došli smo do pitanja o najvažnijim kriterijima u završnom ocjenjivanju radova u najjužem izboru. Meni su to rješivost i svježina/raznovrsnost (u značenju i slovnoj strukturi) uvrštenih pojmova. Kad je riječ o rješivosti označiću polja u kojima se ukrštaju manje rješivi pojmovi i najbolje je da ih nema nikako… Svježina i raznovrsnost u značenju uvrštenih pojmova odražava autorovo obrazovanje, načitanost, razigranost i kontrolu nad kombinacijom (nema “upalo mi”, barem ne kod dužih pojmova). Raznovrsnost u slovnoj strukturi nije presudna, počesto joj se daje prevelika vrijednost, no kreativno korištene suglasničke i samoglasničke skupine su veliki doprinos zanimljivosti, nepredvidivosti i ljepoti kombinacije, samim tim i užitku rješavanja.

Nakon što sam označio bisere, nerješhive čvorove, lijepe skupine i slične detalje u sadržaju, mogu se ponovo vratiti na raspored crnih polja i pažljivo pogledati veličinu i kvalitet bjelina, broj i kvalitet prolaza koji povećavaju prožetost, broj jednoslova i dvoslova u sredini i kvalitet opravdanja za njihovo postojanje … U prethodnoj rečenici sam kombinirao brojčane i grafičke (veličina bjeline, broj prolaza, broj dvoslova…) parametre sa onima o kvaliteti sadržaja i to je to, u završnici smo.

Došli smo do suštinske riječi kada govorimo o vrednovanju križaljke – BALANS, odnosno kompleksni kriterij. Ocjenjivač će se vratiti na križaljke koje su ostale u najjužem izboru i vagati težinu vrlina i slabosti kod svakog rada, upražnjavaće samokontrolu kad je riječ o njegovim ukusima, uticajima trendova isl, pokušaće nagraditi rad koji je po kompleksnom kriteriju najbliži njegovoj definiciji vrhunskog kvaliteta. Moja je definicija da je to križaljka koju će kolege autori zapamtiti po zanatskim vrlinama, a rješavač po užitku, dakle sastavak koji ću kao autor staviti u svoj enigmatski portofolio ili CV, a kao ozbiljan izdavač u svoje izdanje od koga živim.

Može li se sve ovo pretočiti u brojeve, formule, algoritme? Ne znam zaista, možda i može, nisam protiv toga, rado ću pomoći ako mogu.

Organiziranje autorskih natječaja je zahtjevan posao, isto tako i žiriranje. Biće o tome još priče i ovdje i drugdje, nadam se i uživo na narednim susretima.

Bilo bi zaista dobro da ovdje imamo i drugačija viđenja, drugačije postupke, logiku I argumente u ovom našem prepoznavanju vrijednosti onog što radimo.

Ova dva teksta su nastala  bez ikakve koordinacije i poređenja. Otud neka ponavljanja, no puno je važnije da su ponuđena mnoga različita viđenja.